Kako nam se približava Dan Škole odlučili smo se i kroz Oratorij pripremiti za njega. Tako smo ovaj mjesec obradili don Boscov san o Dominiku Saviju.

Prvog dana već tradicionalno održala se podjela u grupe. Ovog puta nismo imali klasično upoznavanje u grupama već je svaka grupa morala odraditi 3 izazova: sagraditi dvorac na 2 kata od danih materijala te u njega smjestiti kralja i kraljicu, osmisliti pjesmu o grupi na zadanu već poznati pjesmu te nacrtati čudovište na način da svaki član zatvorenih očiju nacrta dio tijela čudovišta. Sve ekipe su uspješno odradile izazove i zaista je bilo lijepo vidjeti i čuti njihova djela na zajedničkom predstavljanju. Nakon toga uslijedio je kratak skeč u kojem je našeg asistenta Davida nazvao Dominik Savio i uputio par savjeta te ohrabrio učenike da se ne boje poći putem kojim je i on kročio – putem svetosti.

Sljedeća 3 dana učenici su kroz različite radionice pokušali upravo to što im je kroz skeč Dominik savjetovao – koračati njegovim putem. Tako su se kroz kroz dinamičnu igru upoznali sa činjenicama iz života Dominika Savija. Dominikova velika odlika bila je radost na koju je poticao i sve druge. Tako su učenici u jednom dijelu igre nacrtali na papir cvjetić i u njega napisali čime uveseljavaju svoje prijatelje. Tako je nastao predivan plakat sa mnoštvo razloga za radost.

Druga radionica nosila je naslov „Biti uzor(an) u molitvi. Cilj radionice bio je potaknuti učenike da promisle o molitvi te da se trude svakodnevno moliti. Kroz igru povjerenja u kojoj su svog prijatelja, koji je imao oči prekrivene maramom, morali odvesti preko brojnih prepreka do drugog kraja učionice. Za vrijeme igre trebali su vjerovati svom prijatelju, vjerovati mu da će ih dovesti do cilja sigurno. Tu spoznaju primijenili su i na odnos s Bogom – potrebno je vjerovati mu da On čini najbolje za nas, iako mi često ne vidimo kuda nas vodi.

Cilj treće radionice bio je posvijestiti si don Boscovu preporuku za svetost koju je prakticirao i sv. Dominik Savio, a to je: “Kada učiš, uči! Kada se igraš, igraj se! Kada moliš, moli!” Bila nam je, dakle, “dužnost” svjesno se posvetiti igri kroz koju se nastojalo stvoriti ozračje radosti, prijateljstva, međusobnog poštovanja, odgovornosti i uvažavanja drukčijeg. Od igara trebalo je napuhati balone, što brže nataknuti perlice na uže i provući ih do kantice u lančanom sudjelovanju, prenijeti čep u kanticu da se putem ne izgubi, igrom ABeCeDa prisjetiti se čim prije zanimljivih riječi na određeno slovo. Smijeha u ovoj radionici nije nedostajalo!

Kao i svaki puta do sada, petak smo iskoristili za odlazak do svetišta Sveta Mati Slobode. Uz slobodnu igru, učenici su odigrali i pub kviz o Dominiku Saviju.