Novi mjesec, novi Oratorij. Ovoga puta posve drugačiji od svih do sada. Naime tema ovog Oratorija bio je film „Little boy“. Ne moramo ni reći koliko su svi učenici bili oduševljeni činjenicom da će dijelove filma gledati na radionicama. 

Nakon što su kroz radionice prošlih Oratorija osnažili sliku o sebi, uvidjeli darove i talente koje posjeduju, ali i naučili se nositi sa strahom, ovoga puta učenici su naučili što su to vlastita ograničenja, kako prihvatiti pomoć te kako razlučiti dobro od zla.

Oratorij je započeo podjelom u grupe nakon čega je svaka grupa upoznala svoje članove. Nakon toga pomoću digitalnog memorya učenici su naučili neke pojmove koji su važni za razumijevanje radnje filma. Na kraju dana sve su grupe zajedno pogledale najavu filma.

U radionici Ograničenja bilo je jako veselo. Učenici su se na početku podijelili u parove i na taj način igrali različite igre. Te igre nisu bile nimalo lagane jer je u svakoj postojalo jedno ograničenje koje su učenici trebali ispoštovati. Tako je na primjer bilo izuzetno zanimljivo gledati na koji način su se učenici potpisivali, ali bez korištenja ruku i nogu. Kada su prošli sve igre učenici su razgovorom došli do zaključka što su to ograničenja i kada su oni doživjeli da ih je netko nečime ograničio. Potom su pogledali dio iz filma te to spojili sa temom radionice. Ono što je ostalo kao najvažnije za ponijeti iz ove radionice je činjenica da ako se i oni sami nađu u situacijama u kojima im je teško, u kojima nailaze na razne prepreke i ograničenja, da se uvijek trebaju sjetiti riječi našeg Oca koji je uvijek tu za nas. U Bibliji se rečenica „Ne boj se“ pojavljuje 365 puta, taman dovoljno za svaki dan u godini. Na samom kraju učenici su ponovo odigrali sve igre s početka radionice, ali ovoga puta bez ograničenja.

Prihvaćanje pomoći bio je naziv druge radionice. Iz naslova se da zaključiti kako su učenici ovdje trebali naučiti kako tražiti pomoć, ali i kako je prihvatiti. Tako je prvi zadatak bio da riješe dane zadatke, ali bez pomoći učiteljice. Ono što su učenici trebali shvatiti jest da mogu pitati ostale učenike da im pomognu. Nakon toga učenici su gledali scenu iz filma koju su potom analizirali. Zaključili su kako Bog svakodnevno želi pomoći svakome od nas, stalno nam nudi svoju pomoć – u malim, ali i u velikim stvarima. Želi nam pomoći čak i kada se stvari čine nemoguće, neostvarive. Ako su dobre i vrijedne, ako želimo nešto iz ljubavi prema drugome, i ako je Božja volja, one će se sigurno ostvariti. I ono najvažnije – ne možemo puno toga učiniti sami. Trebamo učiti, slušati, tražiti i prihvatiti pomoć svojih prijatelja, roditelja, učitelja i svećenika da rastemo u vjeri, stječemo znanja i iskustva kako bi jednoga dana mogli postati poput don Bosca, Dominika Savija i mnogih drugih koji su nam svijetli primjer i uzor svetosti.

 

U petak učenici su pogledali dio filma koji im je pomogao da shvate kako razlučiti dobro od zla. Asistent Marko ispričao je učenicima kako je on došao iz Izraela upravo zbog rata koji se tamo događa. Učenici su imali mnoštvo pitanja za Marka, ali zaključak je na kraju bio taj da poput malenog dječaka iz filma, ako nismo sigurni u to što je dobro, a što zlo – pitamo za pomoć one starije od sebe. Ali uvijek i u svemu trebamo tražiti pomoć od Onoga koji nas je stvorio, kao i od Majke Marije, Pomoćnice kršćana.