Prvi Oratorij

Oratorij je tradicionalno započeo pjesmom i plesom.

Učenike je nakon toga, u sklopu skeča, posjetio Don Bosco i podsjetio ih na san koji je usnuo u 9. godini. Ove godine obilježava se 200. obljetnica toga sna i zato je baš taj san odabran kao tema ovogodišnjeg Oratorija.

Učenici su, podijeljeni u šest skupina, odigrali igre upoznavanja kako bi se bolje povezali i naučili imena naših prvašića. U tim su skupinama cijeli tjedan sudjelovali u radionicama.
Tijekom sljedeća tri dana Oratorija, učenici su sudjelovali u tri različite radionice:
Ja – dijete Božje, Pripadnost obitelji i Pripadnost školi.

JA – dijete Božje
Učenici su se kratko predstavili i odigrali igru “Mirko kaže”. Tijekom aktivnosti “Pogodi tko sam”, učenici su bili podijeljeni u dvije podskupine. Jedna je skupina odabrala jednog učenika ili zaposlenika škole, a druga je skupina pomoću pitanja morala odgonetnuti o kome se radi. Zatim su se skupine zamijenile. Iz ovih su aktivnosti pomoću voditelja radionica došli do zaključka da smo svi djeca Božja. Što to znači? To znači da smo ljubljeni i da nema nikoga na svijetu tko je isti kao ja. Za kraj su na papir napisali ili nacrtali riječ ili simbol koji im je prvi pao na pamet kada su čuli izraz “Ja sam dijete Božje.”.

Pripadnost obitelji
Radionica je započela igrom “Obitelj karata”. Učenici su dobili zadatak da pomoću karata koje su im podijeljene pronađu svoju obitelj i zajedno sjednu na jedan stolac zadanim redoslijedom. Na taj su način stvorili jednu obitelj. Nakon igre razgovarali su o svojim obiteljima. Tko sve čini njihovu obitelj, gdje žive, što vole raditi zajedno i slično. Osvijestili su činjenicu da je i Don Bosco imao obitelj. Pomoću plakata su upoznali mjesta gdje je Don Bosco provodio vrijeme i naučili što je sve radio u svome djetinjstvu. Zatim je svaki učenik odabrao jedno mjesto gdje bi se družio s Don Boscom i na plakat upisao svoje ime. Svaki je učenik imao jako dobar razlog zašto je neko mjesto odabrao, a najčešći odgovor bio je: “Slušao bih i gledao sve što radi, naučio što više, volio bih biti poput njega.”.

Pripadnost školi
Učenici su radionicu započeli poligonom “Osvoji ciglu!”. Zadatak učenika bio je podijeliti se u trojke i to tako da odaberu one učenike s kojima provode najmanje vremena. Cilj ovakve podjele bio je upoznavanje drugih i prihvaćanje da su i oni dio Škole. Tijekom prolaženja poligona bilo je važno da učenici surađuju i zajedno donose odluke. Uz ohrabrivanje i pomoć svih članova trojke, svi su uspješno riješili poligon i osvojili svoju ciglu. Nakon poligona, razgovarali su o važnosti naše škole. Naša je škola posebna zbog Dominika Savija i ostalih salezijanskih svetaca i blaženika kojima se utječemo. Posebna je zbog molitve za Dobro jutro, prisutnosti naših asistenata, đakona i svećenika. Ono po čemu bismo voljeli da se naša škola ističe je i radost. Smijemo biti tužni i brige povjeriti bližnjima u Školi, ali potrebno si je osvijestiti kako ponekad naše brige nisu toliko velike i možemo ih ostaviti i izvan Škole, ili još bolje predati Onome koji nas svako jutro ohrabruje na jutarnjoj molitvi, u Školi širiti radost i biti radosni, svjesni da je vrijeme koje imamo zajedno dragocjeno. Svaki učenik je na ciglu koju je osvojio zatim napisao što on misli da izgrađuje našu školu. Na kraju su na velikom crtežu škole, svojim ciglama, sagradili školu!

Zadnji dan Oratorija bio je posvećen pripadnosti zajednici. Učenicima su predstavljene neke aktivnosti kojima se mogu priključiti unutar zajednice. Iskušali su kako je to biti dijelom zbora i pjevati na mikrofon, naučili tko je zaštitnik ministranata i kako se i oni mogu uključiti. Uz trenerice Odbojkaškog kluba “Don Bosco” vježbali su odbojkaške tehnike: smeč i odbijanje podlakticama. Oratorij je završio zajedničkom molitvom, a učenici su puni novih ideja i iskustava, zadovoljni otišli kućama, željno iščekujući novi Oratorij!