Kraj izvanredne godine milosrđa odlučili smo obilježiti i u našoj školi.

Tako smo sredinom listopada pripremili veliko papirnato drvo milosrđa u hodniku naše škole. To drvo milosrđa ispočetka je bilo pomalo tužno jer su mu grane bile prazne. Odlučili smo to promijeniti te su učenici napisali koja djela milosrđa bi oni sami mogli napraviti. Svakodnevno smo se okupljali ispred drva, pročitali zadatak za taj dan te potom zamolili Gospodina da nam pomogne i da nas čuva. Kada bi izvršili dani zadatak morali bismo izrezati maleno srce i zaljepiti ga na grane našeg drva. 

 

Malo pomalo, naše drvo bivalo je sve ljepše i ljepše. No, nije samo drvo to koje je postajalo ljepše. Mi sami smo bili radosniji i bogatiji  čineći sva ta dobra djela. Bili smo pomalo tužni kada smo shvatili da je Godina milosrđa završila, ali zaključili smo kako ipak možemo nastaviti činiti dobra djela. I iako možda nećemo više lijepiti srca na drvo, zasigurno će naša srca biti radosna jednako kao što su to bila i svih ovih dana dok je trajao projekt Drva milosrđa.

Ljerka Smetiško, učiteljica