Biokemijska grupa – uzgoj afričke ljubičice

Biljke je moguće razmnožiti na dva načina.

Vegetativnim ili nespolnim razmnožavanjem nastaju potomci genetički identični roditeljima. To je zbog toga što se koriste ili dijelovi biljke ili spore kod biljaka koje nemaju sjemenku (mahovine, paprati). Dijelovi biljke koji se obično koriste kod komercijalnih biljaka su stabljika, list i korijen. Nije samo čovjek taj koji umjetnim putem stvara klonove biljaka koje želi umnožiti, već i u samoj prirodi mnoge biljke iskorištavaju strategiju vegetativnog razmnožavanja. Ono je brzo i učinkovito, iako ima tu manu da smanjuje genetsku raznolikost potomaka.

Učenici su na biokemijskoj grupi na vegetativan način uzgojili dobro poznatu i svima nam dragu uskrasnu biljku – afričku ljubičicu. Početkom siječnja (točnije 12.1.) uzete su reznice lista od matičnih biljaka i presađene u čašice jogurta s pripremljenim supstratom. Nakon otprilike dva mjeseca pojavile su se mladice novih listova, te su u travnju presađene u nove plastične posude s više zemlje (slika 1.). Učenici su krajem travnja na biokemijskoj grupi napisali izvještaj opažanja koji može poslužiti bilo kome tko se želi okušati u ovom načinu uzgoja.

Slika 1. Afričke ljubičice uslikane 14. travnja 2023, zasađene 12. siječnja.

Vidljivi mladi listići, klonovi roditeljske, tj. matične biljke.

Drugi je način uzgoja biljaka generativno ili spolno razmnožavanje. Ono, za razliku od nespolnog, proizvodi genetski raznolike potomke što cijelu populaciju čini otpornijom na okolišne uvjete, patogene bakterije i gljivice i općenito sposobnom za daljnji razvoj prilagodbi. Ono što je minus kod te metode jest da je energetski zahtjevnija za biljku. Prvo treba nastati cvijet, češer ili posebna struktura kod mahovina i paprati zvana gametofit. Zatim mora doći do oplodnje prilikom čega se stapaju muška i ženska spolna stanica. Za sve to je potrebno mnogo više vremena i energije, iako su prednosti mnogostruke.

Učenici su uzgojili ruže iz njihovih sjemenki koje nastaju u zrelom šipku. U općoj praksi vrtlari rijetko pribjegavaju takvoj metodi jer zahtjeva pripremu sjemenki za klijanje koja uključuje „hladni tretman“, tj. dvomjesečno stajanje u hladnjaku. Također, ta se metoda rijetko koristi jer nastaju ruže nepredvidivih svojstava, za razliku od vegetativnog kloniranja. Ipak je spolno razmnožavanje korisno u nastanku novih sorti postupkom hibridizacije.

Slika 2. Klijanci ruže uslikani 20. ožujka 2023. Uzgojeni iz sjemenke, posijani 19. siječnja. Svaki je klijanac genetički jedinstven.

Sjemenke su skupljene na terenu, u desetom mjesecu, te su učenici pod vodstvom učitelja pripremili supstrat od perlita za postupak hladnog tretmana ili „stratifikacije“ kako se ona obično naziva. Hladnoća je potrebna mnogim biljkama, ne samo ružama, kako bi proklijale na proljeće. Zatim su sjemenke u siječnju posijane i rezultat klijanja i rasta može se vidjeti na slici 2. Budući da su ruže višegodišnje biljke, moguće je da će ovi mladi klijanci procvjetati tek iduće godine.

U prilogu se nalaze izvještaji učenika o provedenom uzgoju biljaka.

Bernardo Kerečeni